Razvoj sklopa franjevačkog samostana - Malakološki Muzej Makarska

Na izmaku srednjeg vijeka važnost Makarske, antičkog Muccuruma, nanovo su istaknuli franjevci ili Manjebraća (lat. Ordo fratrum minorum). Red osnovan 1208/9. od strane Sv. Franje Asiškog samostane je zarana podizao kod ulaza u gradove i na hrvatskoj obali Jadrana. Za makarski, na istočnom prilaz u tada malenom naselju, u jednom starom dokumentu piše kako se nalazi “na pustome, opasnome i jako strašljivome mjestu”. Možda su takav dojam potakle i vode okolnih potoka, blizina noću sablasnog mora i grobovi uz crkvu. Franjevci susamostan Uznesenja Bl. D. Marije podigli na mjestu jednog ranijeg redovničkog sklopa, možda benediktinskog još iz kraja antike. Dolazak u Makarsku vezuje im se za neodređeno vrijeme unutar 15. st. Njihova crkva Sv. Marije, spomenuta 1502. kao trošna, sačuvala je jedan brod s pravokutnom apsidom. Ovim odgovara tipu gotičke crkve svojstvenog propovjedničkim redovima. Prelomljeni svod s rebrima, obnovljen nakon rušenja 1572.-1573., rijedak je kod njihovih ranih crkava s otvorenim krovištem ili drvenom tavanicom (tabulatum).Ovo upućuje kako su franjevci preuzeli nečiju crkvu, a južno uz nju podizali skromni samostan priznat 1518. Pripadao je franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, a od 1735. u provinciji je Pres. Otkupitelja. Obnavlja se nakon stradanja u ciparskom i kandijskom ratu, u 16. i 17. st. Hodnik koji vodi u klaustar podsjeća na zaštitu redovnika, jer kao nizak i uzak prolaz spriječavao je nenajavljene i nasilne ulaske Osmanlija na konjima.

Još za osmanske vladavine, 1631., podiže se četvorokrilni samostanski klaustar. Dovršen je 1703. gradnjom trijema i prostorija za boravak na katu. Za crkvu je nabavljena velika slika Posljednji sud Antonia Molinarija iz 1680.-1681., te oltarni poliptih Uznesenja Marijina Pietra de Costera iz 1680. Pridodana joj je 1694. kapela Sv. Ante Padovanskog, u koju se 1705. postavlja oltar. U duhu franjevaca nova kamena propovjedaonica uzdiže se sa strane crkvenog broda. Izdvojen od crkve sagrađen je 1712.-1715. najveći i najljepši makarski zvonik, rastvorenih bifora na gornjim katovima i ljudskim glavama u središtu lukova. Pod otkriljem Venecije od 1684., nakon gotovo dvostoljetne osmanlijske vlasti, samostan se širi izvan rane jezgre i obogaćuje umjetninama baroknog stila. Do 1910. posve je obuhvatio današnji opseg. Nova crkva iz 1938.-1940., monumentalno arhitektonsko djelo Stjepana Podhorskog, iznimna je inkorporacija neo stilske gradnje uz definirani samostanski kompleks. Njenom izgradnjom stvoren je i trg pred crkvom, poveznica i sa samostanom. Unutrašnjost crkve, obogaćena slikarskim djelima suvremenih hrvatskih umjetnika, natkrita jes redišnjom kupolom s prozorskim izmjenama svjetlosnog ritma.

Makarski samostan kao duhovna i kulturna institucija

Značaj samostana ogleda se u najvećem makarskom groblju u srednjem i ranom novom vijeku, koje se nalazilo u franjevačkoj crkvi i izvan nje. Pod stare crkve prekriven je grobnim pločama iz 15.-19. st., često s obiteljskim natpisima. Iako je Makarska od kraja 15. st. do 1684. najčešće pod vlašću Osmanlija, 1615. obnavlja se njena biskupija. Rezidencijom biskupa franjevaca postaje njihov samostan, a Gospina crkva katedrala do kraja 17. st.

U samostanu je u 16.-17. st. djelovala niža škola, od 1708. Filozofsko učilište, te Visoka bogoslovija od 1736. Pripojena je 1971. Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a od 1999. u okviru je Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.  Okrenutost franjevaca duhovnom I intelektualnom radu dokazuje I izdavaštvo. Nova revija je svjetski priznati znanstveni časopis između dvaju svjetskih ratova, dok se Služba Božja I njen bibliotečni niz pokreće 1960.-1961. Makarski franjevci posjeduju I bogatu knjižnicu, nastalu nabavom I razmjenom. Njihove iluminirane rukopisne knjige, ranije od početka tiskanja, nestale su u rušenjima I požarima samostana. Među oko 100.000 svezaka knjiga i časopisa, koliko se brojem procjenjuju, uz rijetka izdanja sačuvane su i 24 inkunabule, knjige tiskaneu 15. st. Od incunabula se ističu tri knjige čuvenog franjevačkog naučevatelja Duns Scota (14. st.). Okrenutost duhovnosti Europe u osvit novog vijeka dokazuju I djela kasnijih pisaca. U knjižnici se nalazi 261 knjiga tiskana u europskim gradovima tijekom 16. stoljeća, uz brojna izdanja 17.-20. st. Osobito je Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, popularan kršćanski, humanistički I renesansni pisac u 16. st. Još tada djela su mu prevedena na šest europskih jezika. Franjevci posjeduju njegovu glasovitu Instituciju (De institutione bene beateque vivendi…, 1506.) tiskanu u izvorniku 1540. u njemačkom Solingenu. Primjerak prijevoda Marulićevog Evangelistariuma (1516.) na talijanski (in lingua Toscana) tiskan je u Firenzi 1571., a drugi krajem 16. st. u Kölnu.

Među dokumentima u samostanu su i 369 osmanskih isprava na staroturskom jeziku pisanih arabicom. Najstarija je iz 1502., u kojoj se prvi puta i spominje njihova crkva. Franjevci su vodili kronike, izvorište za poznavanje događaja u gradu, samostanu i Provinciji, a bilježe i vijesti iz udaljenih krajeva. Fra Nikola Gojak u kronici (1712.-1772.) niže nerodice, gladi i strah od kuge, datume grada okovanog ledom i broji smrznute ptice u samostanskom vrtu. Suprostavlja im političke prilike i “javlja”, s dvoipomjesečnim kašnjenjem, o razorenom Lisabonu u potresu 1755.

Uopće, makarski franjevci doprinjeli su, osim na polju teologije i liturgije, povijestnoj, arheološkoj i prirodoslovnoj znanosti. Malakološki muzej, smješten u prizemnom dijelu starog samostana, osnovao je 1963. fra Jure Radić sakupljanjem školjaka i puževa iz svih mora svijeta. Institut Planina i more iz 1979. suizdavač je prirodoslovnog časopisa Acta Biokovica.

SLIKARSTVO

Slikarska baština Franjevačkog samostana u Makarskoj bogata je i stilski raznovrsna nastala u rasponu od 16.stoljeća do danas. Među brojnim djelima najzastupljenije su štafelajne slike sakralne tematike nastale u radionicama majstora mletačke slikarske škole seicenta i sttecenta.

Stara franjevačka crkva, najstarija građevina današnjeg samostanskog kompleksa, čuva među svojim zidovima i dva izuzetna djela kasnog mletačkog seicenta rađena upravo za makarski Franjevački samostan.

Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Pietera da Costera, mletačkog slikara flamanskog podrijetla (Antwerpen, oko 1641.-Venecija, 1702.). Središnja kompozicija Uznesenja Marijina, inače naslovnik ove crkve, okružena je s prikazima svetaca. Na donjim pobočnim poljima su sveci Stjepan i Lovre, dok su na gornjim prikazi najvažnijih franjevačkih svetaca, Sv. Frane i sv.Klare. Slika je nastala 1680. godine.

Svojom se veličinom ističe slika Posljednji sud danas smještena na koru Stare crkve. Riječ je o ulju na platnu dimenzija 290 x 540 cm čiji je autor Antonio Molinari (Venecija, 1655.-1704.). Nastala je između 1678. i 1681. godine i predstavlja jednu od najvrijednijih narudžbi slikarskih djela svoga vremena u Dalmaciji. Upečatljiv prikaz Posljednjeg suda u čijem je središtu Krist okružen Bogorodicom, sv.Josipom i sv. Ivanom. Gornji niz slike prikazuje spašene u raju, svece i proroke. U donjem nizu prikazani su grešnici osuđeni na muke čistilišta i pakla. Barokno pripovjedna svojom raskošnom izvedbom ova slika jasno predočava učenje Katoličke Crkve o sudu, raju, čistilištu i paklu. Možda je upravo ona ponukala makarskog franjevca Lovru Šitovića da napiše znamenito djelo Pjesma od pakla (Venecija, 1727.) oblikovano na zasadama pučko-prosvjetiteljske književnosti franjevačkog nadahnuća 18.stoljeća.

Na ogradi kora Stare crkve nalazi se niz od osam slika na kojima su prikazani franjevački sveci. Njihovo postavljanje na ovom mjestu odraz je baroknog oblikovanja prostora crkve, jer su u skladu s postridentskim smjernicama katoličke obnove postavljene na vidnom mjestu kako bih ih vjernici mogli promatrati izlazeći iz crkve nakon Službe Božje. Na oltaru sv. Antuna Padovanskog, u bočnoj kapeli Stare crkve nalazi se kip “Sveca svega svijeta” rad najznačajnijeg hrvatskog kipara 20.stoljeća, Ivana Meštrovića.

Samostanska Zbirka slika daje zanimljiv presjek slikarstva od 16. do 19. stoljeća. Posebno su zanimljive dvije slike Krist i preljubnica i Ozdravljenje bolesnoga rađene u maniri slikara tenebroso usmjerenja mletačkog seicenta. Značajna je zastupljenost ikona u zbirci, a među njima se ističu djela mletačkih madonera 17. i 18.stoljeća. Uz one s motivima Gospe s djetetom zanimljive su i dvije s prikazom sv. Spiridona. Ove ikone potvrđuju štovanje kulta ovoga sveca u Makarskoj, kao uostalom i svugdje u Dalmaciji tijekom 18.stoljeća. Među izloženim ikonama nalazi se i jedna čiji je autor Filippo Naldi. Ovaj je slikar, Firentinac rođenjem, sredinom 18.stoljeća došao u Dalmaciju kao mletački državni službenik i tu ostvario značajan i prepoznatljiv slikarski opus.

Očekivano, među predstavljenim djelima nalazi se i značajan broj portreta crkvenih velikodostojnika. Svojom se reprezentativnošću ističe portret makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića (1609.-1686.) Upravljao je makarskom biskupijom u vrijeme kada je Makarska bila mjesto stalnih borbi Osmanlija i Mlečana za prevlast nad gradom i Primorjem. Biskup Lišnjić je u ovom samostanu 1668.godine osnovao latinsku školu, prvu poznatu školu u Makarskoj.

Posebno vrijedi istaknuti kako dio slikarske baštine makarskih franjevaca čine i dva ciklusa Križnog puta. Stariji potječe iz sredine 18.stoljeća i donedavna se nalazio u novoj samostanskoj crkvi. 2019. godine javnosti je predstavljen novi ciklus Križnog puta. Autor mu je Duje Botteri, predstavnik mlađe generacije hrvatskih likovnih umjetnika. Ovaj je ciklus izrađen u tehnici enkaustike i predstavlja vrijedan doprinos uređenju interijera nove samostanske crkve završene 1940. godine.

Svakako najimpozantnije djelo po kojem se makarski Franjevački samostan u likovnom smislu sve više prepoznaje je vrijedan mozaik “ Krist Svevladar s hrvatskim svecima i blaženicima”. Ovo znamenito djelo hrvatske sakralne likovnosti postavljeno je u osvit novog tisućljeća, 1999. godine, u svetištu nove crkve Uznesenja Marijina. Autor Josip Biffel (Zagreb,1933.-2018.) radio je na ovom impozantnom djelu muralističkog formata više od sedam godina. U mozaik je ugrađeno gotovo osam milijuna mozaičkih pločica. Ukopna površina mozaika je 104 metra četvorna. Apsidom dominira lik Krista Pantokratora – Svevladara. Oko njega je Svemir posut nebeskim tijelima, a u podnožju je more s morskim stanovnicima, dok su sa strana obale s naznačenim biljem i životinjama. U donjem dijelu mozaika lijevo su Pieta’ 20. stoljeća, Krist u Marijinom naručju. Prema njima dolazi u poklonstvo povorka koju predvodi sv. Franjo Asiški, koji kleči pred Otkupiteljem I Marijom, a slijede sv. Jerolim, bl. Ozana Kotorska, sv. Nikola Tavelić, bl. Augustin Kažotić, sv. Marko Križevčanin, sv. Bogdan Leopold Mandić, bl. Alojzije Stepinac I sluga Božji fra Ante Antić. Na desnom kraju te povorke nalazi se obitelj, muškarac i žena koja u naručju drži djevojčicu.

CRKVENO RUHO I POSUĐE

Samostanska zbirka umjetničkog obrta čuva značajan broj predmeta izrađenih od plementih metala, uglavnom srebra i skupocjenih tkanina što su se u liturgiji koristili stoljećima. Liturgijski predmeti – kaleži, pokaznice, relikvijari i brojni zavjetni darovi izrađivani su u dalmatinskim, talijanskim i bosanskim radionicama.

Njihova brojnost i stanje očuvanosti svjedoče o kontinuiranoj brizi za dostojanstvom obreda u samostanu. Najstariji sačuvani liturgijski predmet kalež je makarskog biskupa Petra Kačića (1646.-1661.) koji na sebi nosi i određene gotičke karakteristike. Nastao je u nekoj od dalmatinskih radionica početkom 16.stoljeća. Brojni su kaleži nastali u mletačkim radionicama 17. i 18. stoljeća i prepoznaju se po specifičnim pečatima-puncama koje svjedoče njihovo izvorište. Na njima čitamo mijene  svojstvene baroknom stilu u umjetničkoj obradi materijala počevši od kasnorenesansnih odlika koje se mogu vidjeti na kaležu fra Tadije Kačića, nastalom u Veneciji početkom 17.stoljeća. Bogati barokni tretman ukrasa nalazimo na dva kaleža nastala u Veneciji na kraju 17. i početkom 18. stoljeća. Značajni su po minijaturnim figurativnim prikazima pasionskih motiva, bilo u reduciranom obliku – čekić, rubac, i spužva ili s “bogatijim” prikazima u kartušama koje sadrže scene Kristove molitve na Maslinskoj gori, Bičevanja i Krunjenja trnovom krunom. Oznake zakašnjelog baroknog stila u oblikovanju liturgijskih predmeta možemo vidjeti na kadionici nastaloj u Veneciji početkom 19. stoljeća. Izvan okvira mletačke obrade metala ostaje kalež fra Grgura Stipića kome se ishodište nalazi negdje u radionicama središnje Italije 18.stoljeća, o čemu svjedoči zgusnuti ratster ukrasa baroknog repertoara. Posebnu skupinu predmeta u zbirci čine oni nastali u bosanskim radionicama. Među njima se nalazi procesionalni križ nastao u radionicama Fojnice. Karakterizira ga bogata uporaba filigrana, koralja i bisera. Iako je nastao u 17. ili 18.stoljeću obilježava ga karakteristična gotička profilacija svojstvena bosanskim novovjekovnim radionicama koje su se bez zadrške u oblkovanju svojih uradaka držali gotičkih, tj. predturskih izvorišta. Ista se obilježja mogu prepoznati i na srebrnom križu makarskog biskupa Marijana Lišnjića (1664.-1686.), datiranom u 1669. godinu o čemu svjedoči jedan od ugraviranih bosaničkih natpisa na samom križu. Iz bosanske radionice potječe još predmeta koje se vezuje uz biskupa Marijana Lišnjića, a riječ je o ostatku njegova pastorala i križu pektoralu. O vjernosti makarskog puka svjedoče i brojni zavjetni darovi koji se čuvaju u zbirci. Kao posebno vrijedne ističu se zavjetne krune s kipova sv. Ante i Bogorodice Bezgrješne koja ima odlike rokoko stila. Zanimljiv primjerak zavjetnog dara franjevca Grgura Stipića predstavlja bogato opremljena liturgijska knjiga Missale Franciscanum…. (Venecija, 1775.) na čijim se koricama od crvenog baršuna nalaze se bogato ukrašene srebrne pločice. Ova je liturgijska knjiga vjerovatno bila dio opreme baroknog Gospina oltara u Staroj crkvi.Uz liturgijsko posuđe i zavjetne darove u zbirci makarskih franjevaca mogu se naći i zanimljivi primjerci liturgijskog ruha. Najraniji sačuvani primjerci su dalmatika i pokrov za kalež nastali oko 1700. godine. Izrađeni su od skupocjenog pozlaćenog brokata francuske proizvodnje tzv. bizarne tekstilne motivike. Iz tekstilnih manufaktura Lyona potječe i vrijedna misnica prekrivena motivima velikih stiliziranih oblih formi. Pripada razdoblju naturalizma u oblikovanju tekstila, a nastala je između 1730. i 1735. godine. Iz vremena druge polovine 19.stoljeća potječe misnica od ljubičastog broširanog svilenog atlasa. Prva polovina 20.stoljeća zastupljena je još jednom misnicom čija vezena dekoracija pokazuje odlike secesije.

IZVOR: fra Ante Čovo