O samostanu - Malakološki Muzej Makarska
Franjevci su u Makarsku došli pred kraj 15. stoljeća i smjestili se izvan naselja kod crkve sv. Marije. Njihovo je prebivalište 1518. god. proglašeno samostanom, koji je stradao za Ciparskog rata (1570.-1573.), kad su ga 1572. god. Mlečani, iz vojnih razloga porušili, a Turci nakon toga srušili crkvu. Crkva je ponovno stradala za Kandijskog rata u 17. stoljeću kad su Turci zapalili dio samostana s crkvom, a drugi je dio stradao od potresa 1667. godine.
Ipak, franjevci su se održali i nakon rata obnovili samostanske zgrade. Ubrzo su podigli krilo prema moru. God. 1944. komunistička vlast je novo krilo samostana i dio starijeg samostana oduzela i pretvorila u Dom zdravlja. Kada se Dom 1980. god. preselio u novu zgradu u franjevačkom vrtu (Docu), nacionaliziranu je zgradu preuzelo poduzeće „Primorje“. Konačno je, nakon dugog traženja, nakon više od pola stoljeća, 2002. godine zgrada vraćena samostanu. Za potresa 1962. godine stari dio samostana je stradao ali je obnovljen. Nakon Drugoga svjetskog rata u Makarskoj su bili smješteni neki razredi gimnazije. God. 1957. Franjevačka visoka bogoslovija ponovno je smještena u Makarsku.
God. 1969. osnovana je zajednička visoka bogoslovija franjevačkih provincija Presvetog Otkupitelja i sv. Jeronima i to u Makarskoj i u Dubrovniku. Ona je 1971. god. pripojena Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1999. Makarska visoka bogoslovija sjedinjena je s bogoslovijom splitske nadbiskupije u Splitu čime je osnovan Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.
Makarski profesori bili su pokretači znanstvenog časopisa Nove revije (1922.-1944.). U Bogoslovnoj biblioteci objavili su niz stručnih knjiga. Nakon rata u Makarskoj je pokrenuto uredništvo Službe Božje i biblioteka Službe Božje.
Kroz više stoljeća postojanja samostana, franjevci su stvarali knjižnicu koja ima oko 5000 knjiga, 24 inkanabule, mnogo časopisa i rukopisa. Samostan posjeduje i bogatih arhiv u kojem je pohranjeno 369 turskih isprava. Pred samostanom i crkvom podignut je god. 2002. godine spomenik fratru učitelju, rad ak. kipara A. Jurkića. Uz samostan franjevci su se brinuli i za crkvu sv. Marije koja je građena vjerojatno 1400. godine. Prvi put se spominje 1502. godine kada Turci dopuštaju da se može obnoviti, kada je možda i proširena.